Robertina Šebjanič
Iznimno zadovoljstvo bilo je nakon završne izložbe i okruglog stola projekta STARTS4Water, ugostiti u Centru za mlade Dubrovnik međunarodno nagrađivanu slovensku novomedijsku umjetnicu Robertinu Šebjanič s kojom smo pričali o umjetnosti, znanosti i tehnologiji.
Prije svega krenula bi s tvojom stručnom pozadinom, kiparstvom. Kako si se nakon inicijalnog obrazovanja počela baviti novomedijskom umjetnošću i koliko ti je pomoglo formalno obrazovanje sa svime time?
Studirala sam kiparstvo u Ljubljani i već tijekom studija uvijek sam bila jako zaintrigirana i zainteresirana za novomedijske tehnologije i kako razumjeti tu vrstu mješavine umjetnosti, znanosti i različitih interdisciplinarnih načina rada. Dakle, ovo je već bio moj interes oduvijek. I tijekom mog studija u Ljubljani otišla sam na razmjenu u Švedsku, točnije bila sam u Gothenburgu godinu dana. I to mi je pomoglo da shvatim da mogu proširiti svoje znanje i način na koji radim. Jer tamo smo imali prilike i mogućnosti za rad s različitim softverima i hardverima.
I ovo bih uvijek rekla i mladoj publici koju imate, ohrabrila bi sve na razvoj dobrih i jakih
veza u zemlji iz koje dolazite, ali i da iskoristite sve međunarodne prilike, vrste putovanja i iskustva.Jer mi se uvijek volimo žaliti na sve što se događa u našim malim “vrtovima”, ali onda kad se preseliš i odeš negdje drugdje, vidiš da se svuda događaju slični problemi. Ali uvijek postoje različiti načini kako se nositi s istim problemom.
*Photo credit: (Robertina-Šebjanič-Galerija-Filodrammatica) foto by: Tanja Kanazir
Baš mi je drago da si spomenula međunarodne suradnje jer moje sljedeće pitanje vezano je za tvoje djelovanje između humanističkih i prirodnih znanosti. Htjela sam te zapravo pitati koliko Europa pruža u vidu institucija, mentora i suradnji za razliku od ostatka svijeta?
Mislim da smo prilično privilegirani što živimo u Europi i što imamo priliku razmjenjivati se između zemalja bez većih problema. A postoje i neke veće međunarodne platforme koje omogućuju ovakvu vrstu suradnje kao STARTS4Water, projekt na kojem sam radila u UR Institutu s Gjinom Šutićem, ovdje u Dubrovniku kao rezident.
STARTS4Water je jedna od najvećih europskih platformi (sufinancirana iz fonda Horizon 2020) koja omogućuje različite rezidencije koje spajaju ekologiju, tehnologiju, znanost i umjetnost. Pokušava dati prostora za različite interdisciplinarne suradničke procese i projekte. Postoje stvarno različiti načini na koje se možete uključiti u to. Dakle, postoji mnogo prilika i mogućnosti za nas koji živimo ovdje. Imam iskustva i radeći puno u Meksiku ili nekim drugim zemljama i mogu reći iz prve ruke da smo prilično sretni što smo ovdje.
Uvijek ću poticati sve mlade da razmotre sve mogućnosti i da se informiraju. Kao što sam rekla, kako sam imala ovu nevjerojatnu priliku raditi s UR Institutom i ovdje u Dubrovniku sa STARTS platformom, to uvijek otvara vrata i nadalje. Prije nekoliko godina bila sam zajedno s Gjinom Šutićem, također dijelom rezidencijalnog programa Ars Electronica jednog od najvećih festivala novomedijskih umjetnosti.
Uvijek se događa u Linzu u rujnu i publika je ogromna. U pet dana dođe oko 10.000 ljudi da vidi, naravno, ne samo vaš projekt, nego cijeli festival s oko tisuću vrhunskih umjetnika, znanstvenika, inženjera koji pokazuju što rade. Dakle, biti predstavljen na ovakvim mjestima i sam odlazak tamo je već vrlo inspirativan. Također vam može dati bolju ideju o tome što možemo učiniti u našim životima. Bez obzira na to želiš li biti znanstvenik ili umjetnik ili inženjer ili nešto sasvim treće, ovu kreativnost uvijek možemo ponijeti sa sobom.
Budući da si spomenula UR Institut i suradnju sa Gjinom Šutićem dobila sam neke insajderske informacije – da vaša suradnja u raznim domenama sad već grebe desetljeće, čula sam da se jako dobro snalaziš u laboratoriju i zapravo poprilično dobro funkcioniraš u znanstvenom dijelu bavljenja tehnologijom i inženjerstvom na putu do umjetničkih instalacija. Zanima me što misliš o tehničkoj strani istraživanja?
Za mene je uvijek bilo važno razumjeti kako se nešto radi. A također volim imati dovoljno prostora da mogu i eksperimentirati jer ako prepustim posao nekom drugom, ne mogu promijeniti neke stvari tijekom eksperimentiranja. Mislim posebno na in vitro način eksperimentiranja unutar laboratorija. Naravno, kroz ovo sam naučila kako raditi ispravne protokole.
Znate, to je uvijek vrlo važno pratiti. Pa i onda s druge strane, važna stvar je u mom poslu, znanstveno istraživanje i kako to tehnički pokazati ili treba li uključiti pomoć nekog inženjera ili programera. Nije da bih ja bila stručnjak od svega ovoga, ali želim znati kako to učiniti. Dakle, ako nekoga angažiram ili pozovem nekoga da surađuje sa mnom ili da izvrši neki konkretan zadatak tijekom izvedbe ili instalacije, jako mi je važno imati te mogućnosti da to razumijem. A onda projekt također može teći brzo i glatko.
Iza tebe je obim projekta, izložbi i stvari kojima si se bavila, ali nekako u pozadini svega toga uvijek je more. Zanima me ta fascinacija morem s obzirom na to da si ti iz Panonije.
Volim se šaliti da Panonsko more još uvijek odzvanja u mojoj duši. I možda zato volim doći na more. Ali odmalena sam uvijek bila fascinirana, posebno vodenim okolišem, bilo rijekom, potokom, jezerom, vodom ili oceanom.
Uvijek je postojala ta fascinacija time. Stalno sam se premišljala trebam li studirati biologiju
mora ili ću biti umjetnik? I tako dalje. Tako da moram reći da sam jako sretna, privilegirana,
počašćena što mogu raditi unutar svog umjetničkog izričaja i mogu kombinirati obje svoje
strasti.
*Photo credit: (Robertina Šebjanic u Dubrovniku, istraživanje za rad Echinoidea future – Adriatic sensing) foto by: Tanja Minarik
STARTS4Water
STARTS4Water je imao mnogo otvorenih poziva vezanih uz more. Zašto ste se odlučili prijaviti na Zero Pollution Adriatic?
Radila sam s Gjinom Šutićem u prošlosti. Zajedno smo radili na projektu aqua_forensic, koji je producirala Ars Electonica (EMAP platforma), uz potporu laboratorija UR Instituta u Dubrovniku. U tom smo se projektu fokusirali na farmaceutsko onečišćenje i kemijski otisak u vodenom
okruženju. Stoga je izazov Zero Pollution Adriatic dobra prilika za daljnja istraživanja o tome kako je ljudski otisak prisutan u moru. Mislim da je pitanje tekućeg otpada kao jednog od najmanje vidljivih onečišćivača u turističkim obalnim područjima potrebno temeljito istražiti i
definitivno predstavlja veliki izazov.
2020. i 2021. godine provela sam dosta vremena na sjevernom dijelu Jadranskog mora (Koper, Slovenija). Dok sam bila tamo, mogla sam s odmakom sagledati prošlost; kako su stvari izgledale prije eksplodiranja turizma i industrije. Također, 2021. godine radila sam na projektu koji se bavio Pinna nobilis, plemenitom školjkom ili lepezastim dagnjom (Periska), jednom od najvećih vrsta mediteranske školjke, koja je kritično ugrožena i vrlo brzo nestaje. Dakle, iako je projekt Zero Pollution Adriatic više usmjeren na južni Jadran, sve je povezano zbog fluidnosti i cirkuliranja vode. Isti otpad koji pluta u Dubrovniku, na kraju će, zbog cirkuliranja vode, završiti na obali Slovenije i obrnuto. O izazovu Zero Pollution Adriatic razgovarala sam s kolegom Marjanom Žitnikom… Logičan je slijed bio da se prijavimo zajedno. Mislim da je bitno surađivati s lokalnim stručnjacima. Marjan mi pomaže razumjeti lokalno razmišljanje i neke probleme koji su specifični za područje južnog Jadrana. Ovim projektom želimo razviti radni okvir za ljude koji se bave turizmom da drugačije razmišljaju o okolišu. Također želimo predložiti strategije koje bi poticale tehničke i društvene inovacije u tom području.
S kolegom Marjanom bavili ste se u prvoj fazi Zero Pollution Adriatic rezidencije korištenjem umjetnosti za razvoj novih tehnologija za zaštitu mora od onečišćenja turizmom.
U ovoj prvoj fazi uspjeli smo obaviti razgovore s lokalnim institucijama – raznim upravnim odjelima Grada Dubrovnika (Upravni odjeli za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo; Urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša; Europski fondovi, Regionalna i Međunarodna suradnja; Razvojna agencija Grada Dubrovnika DURA), Vodoopskrba Dubrovnik i Institut za istraživanje mora i priobalja Sveučilišta u Dubrovniku… Iz istraživačke perspektive, drago mi je što sam upoznala dr. sc. Marijanu Hure, biologinju iz Instituta za istraživanje mora i priobalja. Bilo je sjajno raditi rame uz rame s dubrovačkom znanstvenicom koja se svakodnevno bavi ovim gorućim problemima okoliša. Također, započeli smo i konstruktivan dijalog s Gradom Dubrovnikom i dubrovačkim vodovodom, a planiramo i stupiti u kontakt s vlasnicima restorana, agencija i apartmana, dakle, predstavnicima industrije. Napravili smo nekoliko terenskih izleta u dubrovačku luku Gruž, gdje smo prikupljali uzorke morskog sedimenta i vode.
Organizirali smo okrugli stol i radionicu sa studentima u UR Institutu gdje je bilo zanimljivo čuti i mlađe generacije. Na kraju prvog mjeseca boravka u Dubrovniku, dogovorili smo teme kojima bismo se voljeli pozabaviti, te smo izradili konceptualni okvir i akcijski plan istraživanja, razvoja i proizvodnje koji smo odradili tijekom 2022. godine.
Napravili ste plan za proizvodnju fizikalnih istraživanja za 2022. godinu. Što ste točno odradili?
Da, drugi dio rezidencije Zero Pollution Adriatic bio je vrlo uzbudljiv, jer je pred nama bilo puno aktivnosti, a prije svega – puno terenskog rada. Posjetili smo tri različite lokacije radi mjerenja. Prva lokacija je vrlo prometna luka Gruž u Dubrovniku, druga je na Lokrumu (strana prema otvorenom moru), a potom i mjerenja na otoku Mljetu. U okviru društvenih inovacija, razvijali smo kontekst za osvještavanje empatije i praktične akcije za vlasnike lokalnih poduzeća koji rade u turizmu, kako bismo ih motivirali da preispitaju način upravljanja tekućim otpadom. Organizirali smo radionice i treninge (ili kako ih ja volim zvati: empatijske metodologije za bolji suživot) te smo razvili prototip mobilnog senzornog tehnološkog uređaja, koji prikuplja podatke u stvarnom vremenu u Jadranskom moru u korelaciji s podacima istraživanja objavljenim u prošlosti. Također, radili smo i neke in vitro pokuse s ježincima koji su jako prisutni u ovom području. Posljednja faza bila je analiza. Tu smo se reflektirali na sve što je dosad odrađeno i povezali sve rezultate u “naraciju” za finalno umjetničko-znanstveno djelo, koje će ujedinjuje i predstavlja sve razine istraživanja koje smo proveli.
Projekt STARTS4Water temelji se na inkubaciji razvoja novih tehnologija u zaštiti okoliša. Možete li nam iz svoje perspektive objasniti kako umjetnost može otvoriti vrata razvoju tehnoloških inovacija?
Zajedno s Marjanom Žitnikom razvijala sam mobilnu senzornu sondu koja u stvarnom vremenu prikuplja podatke o količini trenutnog onečišćenja na određenoj lokaciji. Faze razvitka sonde u tako kratkom vremenu dovela nas je do prototipa i korištenja podatka u umjetničkom djelu. Osim tehnološkog razvoja, također mislim da je vrlo važno dati prostor i pozornost prevenciji, u kontekstu tekućeg otpada iz kućanstava, na što se osvrće “društvena inovacija”
koja koristi digitalne tehnologije; napraviti web stranicu/aplikaciju koja će pomoći ljudima koji rade u turizmu kako smanjiti razinu otpada uzrokovanog turizmom. Ovo nazivam strategijom empatije ili bolje rečeno: empatičnim razmišljanjem. Mislim da je važno započeti konstruktivan razgovor i smisliti način na koji bismo se trebali ponašati, a ne samo upirati prstom. Ljudski
utjecaj na vodeni okoliš je ogroman i izravna je posljedica velike proizvodnje, komodifikacije i industrijalizacije mora. Vjerujem da je sada dobar trenutak za duboku introspekciju koja će na kraju dovesti do ekološki prihvatljivijih morskih tehnologija; jer su ogromni ekološki problemi s
kojima se čovječanstvo danas suočava složene kombinacije geopolitičkog, gospodarskog i znanstvenog razvoja. Nadam se da ćemo uz rezidencijalno istraživanje moći razviti nove narative za budućnost, kako bismo dali glas ekologijama obalnih i dubokih točaka Jadranskog mora kroz empatično pripovijedanje.
*arhiva UR Instituta
Imaš iskustva u rezidencijama, jedna od njih je bila STEM rezidencija pri Du STEM projektu, također u produkciji UR Instituta u Dubrovniku gdje si surađivala s Tanjom Minarik. Kako je to prošlo i kakav je proces kad surađuješ interdisciplinarno s umjetnicima i znanstvenicima?
S Tanjom Minarik bilo je divno jer sam stvarno željela raditi s nekim tko je vješt u strojnom učenju (eng. machine learning) i više se upoznati s umjetnom inteligencijom i razumjeti je bolje. Jer kada prikupimo podatke, kada stavite razne digitalne senzore u vodu na sat ili dva, imate jako puno informacija. I onda sam htjela usporediti ove (svježe) podatke.. s podacima unazad 30, 45, 50 godina, koji se prikupljaju putem Copernicus i sličnih (znanstvenih) baza podataka. Dakle, s Tajnom, koja je vrlo vješta u programiranju i strojnom učenju, bilo je jako dobro jer smo mogli spojiti ovu vrstu interesa i mogli smo vizualno prikazati (big data) podatke koje smo zabilježili u nešto puno više, možda apstraktno, ali s druge strane, također pokazujući ljudima nadu da se (pozitivne) promjene mogu brzo dogoditi.
Tako smo napravili i jedan projekt Echinoidea future – Adriatic sensing koji je rađen u okviru europske platforme STARTS4Water preko UR Instituta u produkciji Gjina Šutića. Dakle, tematski smo promatrali morske ježince, njihov razvoj i razvojne probleme te abnormalnosti u ponašanju koje se događa zbog ljudskih zagađivača i kako je to kao da donosite sve stresore. Radila sam eksperimente i razvoj protokola s Filipom Grgurevićem u laboratoriju UR Instituta. Onda smo s Tanjom htjeli ići još dalje kroz Du STEM rezidenciju jer, kao što sam rekla, u laboratoriju dobivate neke informacije ali onda moramo razumjeti u širem kontekstu što učiniti s njima.
Jer, znate, intenzitet crvene boje ovisi o tome što je pored nje. Također nikada ne može biti samo jedna stvar bez cjeline. To je ono na čemu se temelji i ekologija. I zato volim raditi na ovim interdisciplinarnim pristupima jer, možemo spojiti sva ova različita znanja i dobiti širu sliku što se zapravo događa.
*Photo credit: ECHINOIDEA FUTURE – ADRIATIC SENSING by Robertina Šebjanic, photo by Miha Godec
Puno je nagrada naslovljeno na tebe. Između ostalog, u pripremi za razgovor sam vidjela da je NASA-in odjel za Astrobiologiju napisao članak o tebi, pa možeš li nam reći malo više o tome i bi li se osvrnula na nagrade koje su ti posebno drage ili bitne?
Sve te vrste nagrada i priznanja s člancima ili to što me pozivaju na određena mjesta, naravno, daje mi prednost da mogu ići dalje, da mogu dobiti i veće potpore ili da dobijem više poziva za nove projekte. A također vam daje gorivo da idete dalje. Nekako osjećate da nešto pokazujete ljudima, da radim nešto na ispravan način. Dakle, da, 2016. dobila sam, kao, jednu od prvih i većih počasnih nagradu Ars Electronica za projekt u kojem sam istraživala meduze. Ime joj je Aurelia aurita ili mjesečeva meduza specifičnije. Puno mi je značilo jer je to bilo moje prvo istraživanje i stvarno sam naporno radila dvije godine u suradnji s znanstvenicom iz Slovenije s dr. Alenkom Malay, a zatim i sa znanstvenicima u Turskoj na Port Izmir Triennaleu 2012. godine i tako dalje. Bilo je široko istraživanje pa je bilo vrlo korisno što je ovo također imalo odjek i dobio sam neke nagrade i također neka priznanja šire publike.
Ovaj članak koji ste spomenuli iz NASA-e također je bio prilično iznenađenje jer smo zajedno s Ida Hiršenfelder i dalje s Aleš Hieng – Zergon, radili na zajedničkom umjetničkom radu “Chembrionic Garden” gdje smo istraživali kembrioniku i kemijske vrtove općenito. Dakle, to može biti vrlo jednostavno jer od različitih soli u određenoj tekućini, kristali počnu rasti, i bilo je vrlo zanimljivo baviti se odnosima između vrsta koji su uvijek komplicirani…
Ida Hiršenfelder, Aleš Hieng – Zergon, i ja zajedno, imali smo tu strast da igramo oko te kemije… Kemija i geologija posebno (su) poput oluje… (Kemijsko-geološkim procesima u prirodi) potrebno je mnogo duže – imaju drugu vremensku skalu (od kemijsko-geološkog procesa u našem projektu koji se odvija u realnom vremenu). Dakle, ono što smo razvili bio je sustav promatranja soli iz kojih rastu različite komponente i ovise o tome kako rastu i kako se iz njih razvija boja. (Također) zvuk u prostoru se mijenjao, pa se i zvučne slike u jednomjesečnom izlaganju vrlo sporo mijenjaju u skladu s promjenama strukture (kristala). Htjeli smo govoriti o ovoj vrsti sporog tempa geološkog vremena koje je apsolutno drugačije od našeg vremena. Chemobrionic Garden je također (indirektno) razvijen sa skupinom znanstvenika – koje smo spomenuli u našem tekstu projekta, (po čemu) su nas pronašli i pitali mogu li nas objaviti.
I mi smo dio jedne platforme za povezivanje različitih interdisciplinarnih znanosti..(kao) jedna od rijetkih umjetničkih grupa koja u tome djeluje. I to nam daje radost da shvatimo da umjetnost nije samo nešto što je lijepo, nego možemo ulaziti i u teme koje su teže ili nisu ugodne, ali je važno da društvo prolazi kroz njih. I dovodeći ovo u znanost koja se također mora baviti različitim razinama našeg društva, mislim da je vrlo važno podržati razvoj koji se događa.
* Photo by: Katra Petriček, Miran Kramar i Sunčan Stone
Iako nagrade daju neku vrstu kredibiliteta i priznanja, bilo mi je fascinantno da si bila poticaj ili muza drugim znanstvenicima za istraživanje koji su u više navrata referirali ili koristili dio tvog rada.
Bilo mi je jako drago zbog toga. Već godinama radim na podvodnoj buci i pokušavam razumjeti kako se događa. Dubrovnik je jedan od gradova, posebno ljeti, s puno trajekata i brodova – i svašta se događa (pod morem). To vrlo snažno odjekuje u vodi. Sunce se više “bori” u vodi nego u zraku. Kroz sve ovo vrlo brzo u oceanu i moru, više ništa ne vidimo – nakon 50 metara već je vrlo mutno, 200 metara je već sumrak, svjetlost ne ide tako duboko. (Stoga) stvorenja (u moru) komuniciraju uglavnom zvukovima. Stoga razvijam dio (opusa svojih) djela pod nazivom aquatocene.
To se na neki način odnosi na morski dio svijeta…(u geološkoj epohi ljudskog utjecaja na okoliš) Anthropocene. Ovom radnom scenom sam pokušavala prikazati te promjene i izazove koji se događaju u oceanima i morima, kako ih možemo čuti i učiniti nešto u vezi s tim.
Onečišćenje mora zvukom je jedno od najglupljih zagađenja jer…(bi se lako moglo smanjiti ili spriječiti)… različitim (dizajnom brodskih motora)..i vrlo brzo promijeniti i zvučnu sliku (na bolje). Dva znanstvenika iz Tajvana napisala su jedan znanstveni rad o tome, pronašli su moj rad na internetu i pitali mogu li se pozvati na mene kao svoju inspiraciju, i mogu li koristiti moj konceptualni okvir Aquatocene, što je i meni bila velika čast.
I mislim da je sjajno to vidjeti, jer kada sam počela raditi na terenu, ja sam bila ta koja je išla znanstvenicima i pokušavala ih uvjeriti zašto bi trebali raditi sa mnom. Tako da mislim da je jako dobro kad vidim da se to događa i u kontrama, da i oni dolaze, traže me da se možemo spojiti i tako dalje.
*Aquatocene, a-v performance by Robertina Šebjanič, at El Cine Rev[b]elado#03 at CA2M Centro de Arte Dos de Mayo, Madrid *photo by:Hana Jošić , Miha Fras
Sretna sam što imam ovako dugu suradnju s Gjinom Šutićem iz UR instituta, jer mi je pomogao, dao mi je prostor u laboratoriju. Također me je naučio mnogo laboratorijskih stvari, kako raditi neke specifične protokole i slično. Stoga mislim da je vrlo važno imati ovakve procese suradnje.
Radiš dosta s mladima na fakultetu, s Klubom Mladih Znanstvenika u UR Institutu. Osim toga saznala sam da si uvrštena u kurikulum za srednje škole u Hrvatskoj, koliko ti znači pružati mentorstvo i usmjerenje mladim ljudima koji se žele baviti znanošću?
Mislim da je važno dijeliti znanje. Pogotovo kad sam bila mlađa, bila sam vrlo aktivna i na nekim međunarodnim platformama, koje su se više bavile hakiranjem i međusobnim povezivanjem različitih znanja. Tako da mi je to puno pomoglo da razvijem svoj način govora, svoj način razmišljanja, kroz mnogo različitih radionica, kao što sam naučila kako raditi u laboratorijima jer sam imala ta različita iskustva kao što je su organizirani događaji u Indiji na koje sam pozvana u Nacionalnom institutu za biologiju, ili u Indoneziji.
Kroz novi pogled na ovu vrstu tema, mislim da živimo u vremenu u kojem bismo se trebali specijalizirati, te da ponekad moramo imati i holistički pogled na situaciju. Jer zajedno s ovom vrstom specijalizacije nekoga tko zna nešto vrlo specifično, što je vrlo važno, naravno…(važno je) i s nekim tko (vidi širu sliku) i zna kako to postaviti generalno. U grupnoj dinamici stvarno je moguće dalje se razvijati. Stoga mislim da je važno razumjeti i jednostavno biti iskren prema sebi. I ono što uvijek pokušavam reći je da se ne bojimo nekoga tko je jako drugačiji.
Baš kako smo spomenuli, budući da si izučila kiparstvo i da voliš holistički pristup stvarima, zanima me kako ti se sviđa trenutni znanstveni narativ i smjer kretanja. Ima li javnost dovoljno simpatije i razumijevanja prema tome što se događa i što znanstvenici pokušavaju napraviti samostalno u grupama, kroz izložbe. Kako to prenijeti javnosti na dobar i pozitivan način da dobije pozitivan odjek?
Postoje različiti načini kako to učiniti, jer postoje različiti načini kako stvoriti znanje. Jedna je metoda znanstvenih radova koji su važni kako bi drugi znanstvenici mogli vidjeti što se i na čemu radi i također to recenzirati. Pa kolege provjeravaju je li to sve točno ili nije. Jer puno eksperimentiranja treba ponoviti dva ili tri puta, što (često) nedostaje jer uglavnom svi dobivaju potpore samo za prvi eksperiment.
Postoji i znanstvena komunikacija, poput npr. NASA-nog Astrobiološkog odjela, oni imaju nevjerojatnu znanstvenu komunikaciju jer… imaju umjetnike i ljude (specijalizirane) radeći na ovoj vrsti znanja.
…Postoji i mnogo prilika u građanskoj znanosti na koje se posebno treba osvrnuti s onim što smo radili u UR institutu. Radionicama koje radimo i kada dođem raditi s Klubom Mladih Znanstvenika – mislim da je to vrlo važno jer mnogo puta radimo i različitim tehnikama građanske znanosti. Građanska znanost ima tu vrstu otvorenosti za ulazak u teme koju (sudionici) moraju upoznati, a otvara se i javnosti.
Također, kroz projekte ste radili okrugle stolove i međusektorska “brainstorming” razmišljanja, u sklopu istraživanja. Koliko vam pomaže osluhnuti probleme kroz međusektorski pogled i razne strukovne poglede?
Mislim da je to uvijek važno jer vam ovakvi okrugli stolovi daju perspektivu. Mislim da je važno, pogotovo za mlade kolege i da nauče debatirati. I ne samo da raspravljajte kao političari, kao da prodajete stvari, nego stvarno raspravljajte o razumijevanju problematike. Što je argument, što je činjenica? I kako poraditi na tome? Jer mislim da u ovom današnjem društvu sa svim društvenim medijima… mišljenje je ponekad isto što i činjenica – a to dvoje je tako daleko jedno od drugog.
Dakle, u ovakvom kontekstu, mislim da ovi događaji – čak i mali okrugli stol od svega deset ljudi može natjerati nekoga da razmišlja drugačije. I mislim da je to, posebno za mlađe kolege, rad s njima i edukacija više nego što je potrebno. Jer jedna stvar je da netko samo uči, ali onda kad je okrugli stol čujem što drugi misle. Ali uvijek je drugačije i kad kažemo – sad ćemo debatirati, onda vidite koliko i koje znanje je prenijeto kroz fakultet i školu, a koje i koliko kroz neformalne obrazovne programe, i što zapravo odzvanja u glavama mladih kolega.
U sklopu Du STEM rezidencije sastavljala si uređaj za promatranje ciklusa kisika na morskom dnu, kako je to funkcioniralo i kako si uopće došla do te ideje?
Dok sam radila istraživanja raznih mora, otkrila sam riječ aquaforming i koristim je puno puta, koja predstavlja (pre)oblikovanje vode. Slično što kao ljudi teraformiramo (preoblikujemo) Zemlju koja je oko nas – mi također (pre)oblikujemo vodu. Posebno kad smo ja i Gjino radili na projektu aqua_forensic gdje smo više proučavali kemijske i farmaceutske zagađivače, počela sam se zanimati i za sve vezane teme. Mislim da je kisik nešto o čemu ne razmišljamo kao o nečemu unutar oceana, iako ga ima toliko puno i većina kisika koji udišemo dolazi iz oceana, od najmanjih morskih (ekvivalenata biljkama) – algama koje je proizvode.
Ovo je nekoliko činjenica koje se uglavnom zaborave. (Imamo dojam) šume su super važne, jer toliko kisika dolazi odatle. Uz sve to, pogotovo kad smo počeli raditi na STARTS4Water, s motornim uljem, počela sam shvaćati koliko su slojevi (morskog sedimenta) debeli, ništa ne može prodrijeti kroz to. Dakle, to znači da postoji i određeni nedostatak kisika. Dakle, (uradi-sam) “benthic” komora koju sam razvila na Du STEM rezidenciji, daje vam informacije o tome što se događa s kisikom u sedimentu i vodi. Djeluje kao “šalica” u koju smo stavili senzore i onda radili različite eksperimente. Ovo je još uvijek u vrlo eksperimentalnoj fazi i nadam se, jer znam da Gjino također ima planove i Filip, da će to nastaviti dalje razvijati u UR institutu. Uvijek me zanima kako će ovo ići dalje.
*Mjerenje razine kisika u plitkom moru, istrazivanje za rad Echinoidea future, foto by: Tanja Minarik
Budući da si radila na dva fakulteta, zanima me što misliš o mladim kolegama i stručnjacima, vidiš li promjenu u razmišljanju, je li im lakše i dostupnije?
Vidim da se puno toga događa u društvu i mlađa generacija je puno svjesnija svega – koliko smo štetni… I o tome puno pričam s mlađim kolegama, pogotovo na konferencijama i tijekom rada na projektima – kako se snaći u tome, jer ponekad se osjećamo – što bih ja mogao poduzeti? I onda pokušavamo pronaći načine kako to riješiti. Pa se kroz to razvijam. Način rada koji se naziva “empatička strategija” je poput metodologije, kako ponovno stvoriti bolju vezu s određenim okruženjima ili stvorenjima.
Koliko ti je pomoglo obrazovanje kroz institucije? Čini mi se da si dosta toga naučila iz prakse, kroz nekakve alternative načine. Koliko ima mogućnosti da se to napravi kroz obrazovne institucije – na koji način bi mladi mogli potaknuti te načine i kako se boriti s time?
To je nešto s čim se i dalje borim. I to je vrlo dobro pitanje jer je stvarno teško pronaći najbolji način za navigaciju. Najlakše je uvijek kad si na novom odsjeku na nekom fakultetu jer je odsjek nov. Mnogo je mogućih promjena. Puno je takvih međunarodnih institucionalnih veza i to je također korisno, jer poredak u instituciji… nisu svi najfleksibilniji zbog unutarnjeg sustava ili čega već. Dakle, mislim da je to razlog zašto su ove vrste alternativa – neformalne obrazovne strukture kao UR institut, i Centar za mlade Dubrovnik, vrlo važna mjesta jer mislim da je dobro imati oboje. Važno je koegzistirati jer za mene je ovaj neformalni način obrazovanja bio od velike pomoći. Pomoglo mi je da se razvijem, a sada i to mogu, zapravo i predajem na sveučilištima. Što također mislim da je jako dobro i jako mi je drago što to mogu učiniti kako bih različitim generacijama više približila ovo drugačije gledište.
Ima li promjene u državnim strukturama – da li se više gleda na okoliš, jesi li primijetila da se ljudi malo više žele osvrnuti na to? I imaš li suradnje koje su se pojavile nakon izlaganja ili izložbe?
Puno puta jer teme kojima se ja bavim nisu najlakše teme, pogotovo ni kod Gjina. Radili smo na ovoj farmaceutskoj vrsti zagađivača jer je to nešto što svi uzimamo…(pa se možemo poistovjetiti s temom). Također, uvijek pokušavamo reći da mi ne želimo biti ti koji će propovijedati drugim mjestima, (već samo ukazati na postojeći) sustav koji možda nije najbolji. I stvarno mi je drago što je Gjino dobio ovu (ARCA 2022 nagradu za inovaciju s potencijalom u farmaceutici) i za njegov daljnji razvoj jer je otišao dalje u razvoju (preciznijih) lijekova koji nisu toliko štetni za okoliš.
Jer posebno kao u primjeru (aktualne) medicine, kada uzmemo tablete – oko 80% tablete koju popijemo, izađe iz nas, ode u vode – ocean i more i završi natrag na tanjurima, kada jedemo ribu. Stoga je vrlo važno kako (lijekove) optimizirati. Ponekad jednostavno ne idemo u tom smjeru samo zbog ekonomskih razloga. Ali da, to je duga tema i uvijek mi je drago kada me ljudi kontaktiraju u vezi s tim. Jer pokušavam prenijeti tu poruku svim mladim kolegama, da jednostavno moramo shvatiti da ako nećemo nešto pomaknuti… možemo barem pomoći jedni drugima da shvatimo gdje smo i da pronađemo neki bolji, možda empatičniji, svijet za sve.
Za kraj bi te zamolila da pošalješ poruku mladima, jer sigurno sam da bi im dobro došla poruka od nekoga tko je već etabliran u znanstvenom i umjetničkom svijetu!
Stvarno mislim da je jako važno dijeliti znanje, dijeliti iskustvo, ne bojati se pitati kada ne znamo. Jer mnogo puta najbolje iskustvo doživjela u suradnji sa znanstvenicima bilo je zapravo kada sam postavila pitanje na koje nitko nije znao odgovor. A onda smo krenuli u istraživanje i proučili to. Ne bojte se pokazati svoje znanje i ne bojte se tražiti više i pitati kada ne razumijete.
Zasluge:
Du STEM
“Science & technology rezidencijski program – voda, hrana i 4. industrijska revolucija“, te 7. izdanje Kluba Mladih Znanstvenika (u Centru za mlade Dubrovnik) organizira Univerzalni istraživački institut UR u sklopu projekta Du STEM.
Autor i voditelj aktivnosti: Gjino Šutić (direktor UR Instituta, predsjednik Udruge inovatora Dubrovačko-neretvanske županije).
Projekt Du STEM u nositeljstvu Zajednica Tehničke Kulture Dubrovnik sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda kroz poziv „Jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za popularizaciju STEM-a“ iznosom od 300.095,64 EUR / 2.261.070,61 HRK. Korišten je službeni tečaj konverzije : 1 EUR = 7, 53450 HRK.
Više informacija o samom Du STEM projektu možete pronaći na mrežnim stranicama UR Instituta i Zajednice tehničke kulture Dubrovnik.
*Sadržaj objave vezane uz projekt “Du STEM” isključiva je odgovornost Zajednice tehničke kulture Grada Dubrovnika.
STARTS4Water-Zero Pollution Adriatic
Zero Pollution Adriatic rezidenciju, pod okriljem koje su razvijena navedena djela, producirao je UR Institut u okviru STARTS4Water
Zero Pollution Adriatic kombinira znanost i umjetnost u razvoju inovacija za doprinos rješavanju lokalne problematike onečišćenja mora prekomjernim turizmom. Sufinanciran je iz fonda Horizon 2020 i Ureda za udruge Republike Hrvatske.
Kroz STARTS4Water projekt UR Institut je dio STARTS4Water konzorcija koji predvodi LUCA School of Arts (BE), a uključuje i TBA21 (AT), V2_Lab for Unstable Media (NL), Ohi Pezoume / UrbanDig Project (GR ) i Cittadellarte – Fondazione Pistoletto (IT) u suradnji s Starts partnerima Gluon (BE) i BOZAR (BE). Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
*Stajališta izražena u objavi isključiva su odgovornost Univerzalnog istraživačkog instituta UR i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
#NoveIndustrijeDubrovnik #inovacije #STEAMPower #DuSTEM #ZeroPollutionAdriatic #STARTS4Water #underwatertechnologies #startseu #WaterManagement #RegionalChallenges #SDGs #technology #science #art #NewNarratives #NewWaterRealities #WaterFutures #SDG14 #SDG6 #marinewaters #overtourism #croatiancoastline #Horizon2020 #UR_Institute #exploring_underwater_pollution #STARTS #EuropeanCommission #Horizon2020 #ArsElectronica #LUCASchoolOfArts #OhiPezoume #Cittadellarte #Gluon #V2_ #TBA21 #UR_Institute #STARTS4Water #startseu #WaterManagement #RegionalChallenges #SDGs #ArtisticResidencies #technology #science #art #NewNarratives #NewWaterRealities #WaterFutures #SDG14 #SDG6 #urinstitute #marinewaters #overtourism #croatiancoastline #UredZaUdrugeVladeRH #MinistartsvoKultureiMedijaRH
