Razgovarali smo s autorom tehnološke inovacije pametnog ježinca- Marjanom Žitnikom

 Iz serije intervjua STARTS4Water- Zero Pollution Adriatic rezidencije UR Instituta

U sklopu rezidencije “Zero Pollution Adriatic” pri međunarodnom projektu STARTS4Water rezidenti – slovenska umjetnica Robertina Šebjanič i dubrovački tehnolog Marjan Žitnik u produkciji UR Instituta, pod vodstvom Gjina Šutića korištenjem umjetnosti i novih tehnologija poput umjetne inteligencije i 3D printa istražili su problematiku onečišćenja mora i dodali svoj doprinos u otvaranju vrata za inovativna rješenja.

’Fokusirani smo i na vidljive i na nevidljive onečišćivače Jadranskog mora. Jedna od premisa koje smo postavili bila je potpuno preispitivanje onečišćenja u smislu definiranja što je stvarno onečišćenje i odakle dolazi’ – rekao nam je Marjan na pitanje o suštini projekta.

Koncept projekta bio je spojem znanosti, umjetnosti i tehnologije (Science+Technology+Arts / S+T+ARTS) upoznati građane s problematikom suvremenog onečišćenja mora te otvoriti vrata razvoju inovativnih rješenja. Specifični fokus stavljen je na onečišćenje mora nevidljivim hotelijersko-ugostiteljskim otpadom masovnog turizma. Istraživanje utjecaja navedenih onečišćivača obuhvaćalo je i in vitro istraživanje na morskim ježincima koji predstavljaju bioindikator čistoće mora čime se promatrao učinak pojedinih onečišćivača na ekosustav.

Glavnina istraživanja za razvoj projekta provedena u okviru “Zero Pollution Adriatic“ rezidencije UR Instituta u okviru STARTS4Water projekta, odvijala se terenski u obalnom području južnog Jadrana i edukacijsko-istraživačkom laboratoriju UR Instituta u kompleksu Centra za mlade Dubrovnik. Prvi izlet na istraživačkom putu bio je obilazak najveće, a samim time i jedne od najzagađenijih luka u Dubrovniku – Gruža. Prikupili su uzorke morske vode i eksperimentalno upotrijebili “super magnet” za izvlačenje čvrstih uzoraka metalnih onečišćivaća s morskog dna. Sa zanimljivim rezultatima upustili su se u daljnje istraživanje i kreiranje inovativnih rješenja kroz cijelu proteklu godinu obuhvativši mnoštvo lokaliteta, eksperimenata i prototipiranja.

Budući da dolaziš iz tehnološkog svijeta kako to da si se nakon godina rada u digitalnom “okrenuo” moru? Ili je možda more oduvijek bilo tu za tebe ?

Bilo je. Od malih nogu, dundo je imao drvenu barku koju mi je posuđivao otkad sam imao 14 godina, za izlete s prijateljima na Šunj i Kalamotu te me navukao na ribanje. Tijekom faksa i svoje IT karijere, kad god sam imao priliku pobjeći na more to bi napravio i onda je to postalo toliko često da je potpuno preuzelo i otvorilo neke nove životne i poslovne ciljeve, danas u sklopu Maritimo Fishinga. Tome je bila podloga i Ludo more, luda inicijativa Ante Rešetara koja okuplja sve zaljubljenike u more i prezentira ribolov i uživanje u prirodi na jedan poseban način. To mi je otvorilo beskonačno ideja i definiralo većinu toga što danas radim. Zajedno s Antom i drugim prijateljima stvaram sličan sadržaj i pokušavam prenijeti istu strast na mlađe generacije i djecu. Tu je i iskustvo u IT-u bitan faktor, naročito za društvene mreže i marketing. Zamijenio sam klasični IT ured puno većim uredom – morem, ali sklop u glavi i princip rada su slični.

Čini mi se da si na najbolji način uspio spojiti svoje dvije ljubavi, tehnologiju i more. Reci mi u kojem dijelu nastupa umjetnost?

More još uvijek nije digitalizirano i tu postoji puno prilika. Upisao sam doktorat Primijenjene znanosti o moru na Sveučilištu u Splitu i Dubrovniku i najveći razlog tome je da pokušam kombinirati IT i more na što produktivniji način. Što se tiče umjetnosti i ona me prati cijeli život, prvo kroz klavir u osnovnoj i srednjoj školi, a kasnije kroz fotografiju i video koji su mi jedan od glavnih hobija. Science, Technology & Arts ilitiga S+T+ARTS je baš zanimljiva kombinacija o kojoj se sve više priča te omogućava pristup nekom izazovu u kombinaciji svega troje. Umjetnici nekad nemaju tehnološko predznanje da pariraju tehnološkim i društvenim izazovima današnjice, dok su npr. programeri i znanstvenici ponekad ukalupirani u svoje okvire. S+T+ARTS projekti povezuju 3 svijeta i omogućavaju im da slože nešto out-of-the-box. Imam sreću da trenutno radim na “Zero Pollution Adriatic” rezidenciji u STARTS4Water projektu podržanom od najvećeg EU programa za znanost (Horizon 2020) i jedva čekam da vidim kakav će džumbus iz toga ispasti.

Zagađenje mora i oceana jedan je od najvećih problema današnjice. U našoj lokalnoj zajednici, između ostalog, znamo te i po tome što si organizirao akcije čišćenja mora. Možeš li mi reći malo više o tome (možda neka zanimljiva anegdota, koliko ste otpada prikupili)?

To je došlo prirodno. Tijekom ribolovnih izleta, puno nam se puta dogodilo da uočimo plastiku koja pluta na moru, te bi se zaustavili i pokupili je, a znalo se dogoditi da sakupimo i desetke kilograma plutajućeg otpada. Na tako nešto ne možete ostati ravnodušni i jednostavno vam prirodni nagoni govore da morate nešto poduzeti. S obzirom na to da se rekreativno bavim 3D printanjem, a sva ta plastika na moru praktički je besplatan resurs, došao sam na ideju za Maritimo Recycling – nedavno osnovan kao udrugu. Plastika iz mora, koliko god je štetna za morski svijet, može biti i vrijedan resurs i iskoristiti se za nešto korisno. Krug koji želimo zatvoriti jest čišćenje plaža i podmorja: razvrstavanje i pranje plastike, zatim dehidriranje i usitnjavanje, potom topljenje i modeliranje, a onda izrada proizvoda, npr. ribolovnih varalica, te korištenje tih sredstava za iduću akciju čišćenja mora. Kreativom do čistog Jadrana! Svaka akcija je fenomenalna prilika za druženje i upoznavanje a često završe i odličnom zabavom do sitnih ura. Prošla, na Šipanu, je bila posebna po tome što smo na plaži skupili gotovo sve dijelove za sastaviti jedan skuter od 50 kubika. To sve snimamo na sličan način kao i ribolov te pokušavamo prezentirati čišćenje kao nešto cool, što i jest i privući što više ljudi da nam pomogne očistiti najveće blago i resurs koje imamo. Ideja je složiti “tvornicu” koja bi bila ujedno mjesto za okupljanje mladih s mnoštvom radionica i edukacija te jedan odličan primjer kružnog gospodarstva. U sklopu DuStem projekta, dobili smo sredstva za nabavu strojeva za reciklažu plastike, sad to sve treba pretvoriti u stvarnost.

Zero Pollution Adriatic rezidencija realizirala se u fazama. Možeš li mi reći koja je bila tvoja uloga u prvoj fazi?

Prva faza projekta je bila istraživačkog tipa – vidjeti kako dišemo, upoznati se te istraživati. Prošla je vrlo uspješno, istražili smo ideje, eksperimentirali i definirali što radimo. Sama “Zero Pollution Adriatic” rezidencija imala je fokus na moru, održivom turizmu, novim tehnologijama, Internet of Things te Big data, što su u biti okviri rada. To smo odmah uzeli u obzir i krenuli brainstormati što možemo napraviti za Jadran, a da teži ovom gotovo nemogućem “Zero pollution” cilju kao viziji. Kako to inače biva u UR Institutu, brzo su došle ideje o pametnim grebenima, senzorima u obliku plutača, električnim podmornicama, velikim bazama podataka koje predviđaju zagađenja i slično. Naravno, ne možemo sve napraviti u kratkom roku, ali željeli smo u prvoj fazi složiti široki narativ kojeg možemo nastaviti razvijati i nadograđivati dalje i nakon realizacije samog projekta – jedan zanimljiv spoj znanosti, tehnologije i umjetnosti u svrhu čišćeg Jadrana. Nastala je ideja razvoja tri inovacije; tehnološke inovacije (pametnog ježa za mapiranje onečišćenja) na kojeg sam se ja fokusirao, novomedijskog umjetničkog djela na kojeg se fokusirala kolegica Robertina Šebjanič i društvene inovacije kao inicijative kao zajedničkog ishoda. U sve smo uključili puno suradnika

Koja je bila tvoja uloga u drugoj fazi ?

Ugaziti se od posla. Druga faza bila je produkcijska – fokus je stavljen na praktičan rad. Bilo je gotovo je sa “mozganjem” i trebalo je odraditi i pretvoriti sve ideje u nešto konkretno. Pošto imam IT pozadinu, pretežno sam se uhvatio dizajniranja pametnog morskog ježa i vezanog programiranja uz podršku UR Instituta u tehnološkom dizajnu. Očekivanja su bila velika i željeli smo napraviti nešto što će stvarno napraviti razliku po pitanju (ne)zagađenja Jadrana. U realizaciju smo uključili veliki broj suradnika sa željom istraživanja svih kutova problematike. Uspjeli smo skupiti odličnu ekipu; od lokalnih stručnjaka za more i tehnologiju voda, do instituta i tehnoloških stručnjaka po Hrvatskoj i Europi. Bitno je naglasiti da su i lokalna upravna tijela zagrizla na ovu temu, što je svakako neophodno da bi projekt imao ozbiljan učinak na ekologiju i održivi turizam u našoj zajednici.

‘Razvoj je bio dosta zahtjevan, ali uspjeli smo na kraju. Uspješno smo implementirali sve senzore u beta program “S.M.A.R.T urchin” i programirali softver za prikupljanje, kalibraciju i pohranu podataka. Napravili smo testiranje na licu mjesta (u moru) i dobili smo uspješne rezultate. Dosta vremena proveli smo u kalibraciji pametnog ježa u laboratorijima UR Instituta. Od parametara koje jež mjeri, najzanimljivije je bilo pratiti količinu otopljenog kisika u moru. Sada kada smo u okviru “Zero Pollution Adriatic” rezidencije razvili prototip, ideja je nastaviti ga razvijati dalje i koristit za istraživanja poput praćenja brzine procesa otapanja kisika u različitim uvjetima mora, što će biti naš glavni parametar za mjerenja i usporedbe u budućnosti.’- rekao je Marjan.

Autor ste tehnološke inovacije prototipa „S.M.A.R.T. Urchin“ – pametnog morskog ježinca koji koristi najnovije tehnologije za digitalno praćenje onečišćenja mora u realnom vremenu. Ispričajte nam malo više o njemu. Planirate ga dalje razvijati?

S.M.A.R.T. Urchin nastao je u sklopu STARTS4Water projekta tj. rezidencije “Zero Pollution Adriatic” u produkciji UR Instituta. Kao prototip, on je odlična osnova za razvoj potpunog rješenja, tj. sustava koji bi u stvarnom vremenu mogao pratiti parametre mora i donositi zaključke o potencijalnom zagađenju. S.M.A.R.T. Urchin za sada može vršiti kratkotrajna mjerenja no njegovo kućište i senzori ne bi podnijeli kada bi bili trajno potopljeni pod more. Pokušat ćemo naći sredstva za dodatno financiranje te nastavak projekta sada kad smo razvili prototip. Proizvod baziran na našem prototipu biti će namijenjen lokalnim upravama koje upravljaju priobalnim područjem naravno u svrhu praćenja kvalitete i čistoće mora te alarmiranja u trenutku nepoželjnih promjena.

Koliko je lokalna zajednica svjesna problematike i spremna surađivati u daljnjem otklanjaju problema?

Jako dobro, što nije iznenađujuće jer su svi dionici svjesni da Dubrovnik trenutno živi pretežito od turizma, a da bez inovacija prema okolišu i održavanju čistoće našeg mora to ima ograničeni rok trajanja. Imamo iznimnu potporu lokalnih biznisa (hotela, restorana, apartmana, restorana i sl.) kao i lokalne uprave što se nadamo da će se i nastaviti u budućnosti u daljnjem razvijanju projekta.

Na projektu STARTS4Water spojili ste tehnologiju, umjetnost i znanost. Koliko je interdisciplinaran pristup pomogao u pripremi, istraživanju i produkciji inovacija?

Definitivno prvi put da radim na jednom ovakvom projektu i svakako novo i korisno iskustvo za mene. Odlična je bila suradnja između znanstvenika, umjetnika i inženjera jer svatko od navedenih otvori neke nove vidike i rješava problem na jedan drugačiji način. Uspjeli smo ukomponirati sve troje tako da imamo umjetničku instalaciju koju je razvila kolegica Roberina Šebjanič, tehnološku inovaciju u obliku S.M.A.R.T. Urchina koju sam razvio ja, te platformu zeropollutionadriatic.org koju smo razvili skupa. Uz sve to, rodilo se puno novih ideja koje se nadamo nastaviti razvijati u budućnosti.

Zasluge: